[Ukupno:0    Prosječno:0/5]


Čudan je zvuk neznanja bratu

zaborav kad stihove kroji,

od učmalog korak daleko

a meni godina da predjem malo,

u kamen stvorenih nogu

od pomjeranju straha da nestaćeš

ako iza u vremenu mene da budeš pustim.

 

I tad besmislenosti žrtvu tražim,

od hranjenu stihovima tudjim dušu,

do pogleda što ne dopire dalje od sijenke

tlu ponora položenu

imenom tvoga vjetra ispisanu.

 

I teret nošenih gazi,

milosrdan gospodar dan je

kad dozvoli da sjetim,

a tad od u njima sa tobom ponekog

svi su mi laki.

 

Autor ss

Odgovori

Subscribe without commenting