[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
kao dva gresna oka u glavi posejdona
nasa tijela zgrbljena u kamenu skoljku
dijele nas talasi rabljene plahte
ko bijela pjena mrtvoga mora,,

a sve do skora, postelja nam bjese uska
sudarase se noge s rukama ,naglavacke i potrbuske
zvala si me ludjace ,ja tebe moja djevuska

a sve do juce’u pidzami ti je bilo vruce
skidao sam sve sa tebe,visnje, tranticice i kruske
milovao kosu ,dok san ti hladio jos grudi goruce

i sve do danas ,mislio sam da mi nisi bitna
i sve do danas ,nisu jecaj pustile,grudi ove muske
i sve od danas ,ona jucer postaju neumitna

Ova objava ima 14 komentara

  1. Jake su ti sintagme.I originalne.Počinješ žestoko, slika je snažna, a već u drugoj strofi ton postaje blaži, nježan da bi eruptirao u strasti, a na kraju spoznaja o snazi ljubavi. I zatvara se krug. Vraćamo se na početak u prvu strofu koja pojašnjava posljednju.
    Duško, pjesma je jako jako dobra. veliki pozdrav!

  2. Dobro je shvatiti ikad koliko nam neko znači. :))

    i sve do danas ,mislio sam da mi nisi bitna
    i sve do danas ,nisu jecaj pustile,grudi ove muske
    i sve od danas ,ona jucer postaju neumitna

Odgovori

Subscribe without commenting