Ocu

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Otišao je

a da nas nije obavijestio

o tome

jedne jeseni

u susret zvijezdama

preko pokošenog polja

Prolaze behari

ljeta se tope , zime dolaze

i u prošlost propadaju

kroz vječnost

Bježeći od nepostojanja

smisljam stihove

kao kovač zakivam ih

u drvo života

i

kisnem sam

na proljetnjoj kiši

Autor Sumiko

Ova objava ima 9 komentara

  1. Sumiko,prekrasno tužna pjesma,predivni stihovi za nekog dragog,nezamjenjivog…doživljavam ih posebno jer ja već dvije godine ne mogu napisati ni jedan jedini stih o tome…divno!!

  2. U ovim je stihovima tuga obrađena na jedan drugačiji način, smiren, smislen. Stihovi ne mame suze, ali ispune tugom i nekim razumnim mirom.
    Nevjerojatno kako uvijek iznova svaki osjećaj prenosiš na jedan sasvim drugačiji i poseban način i svaki je natopljen smirenošću.
    Lijep pozdrav.

  3. “bjezeci od nepostojanja
    smisljam stihove
    kao kovac zakivam ih
    u drvo zivota”..divni stihovi..
    kao sto shadea rece-prekrasno tuzna pjesma..nosim tu bol..pa me posebno pogadja..

Odgovori

Subscribe without commenting