[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Crna su prsa moja, ispaćena i puna otisaka,

neke ruke, stare, naborane ukrale su jutra podno oblaka,

krv mu gusta po tijelu bila,

otkinuo je kažu četvora krila.

Nije on sam u Hadu,

tamo mu moju glasovi dah kradu,

sjećam se danas te crne, prosijede kose,

i kiše mi opet oči tamne nose.

S bijelog konja gledala sam tvoju oštricu,

slane kapi prosula se po licu,

tu noć dala sam ti  duše pticu,

ubio si dušo oslobođenja putnicu.

Autor Lucy Fer

Odgovori

Subscribe without commenting