[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Osluškuješ šumor nadirućeg mora
u potpalublje, i jedva čujne krikove
iz tamne i strašne daljine,
zaključana u trupu broda
dok more ti seže do koljena
ti potpuno već si izgubljena.
U ruci držiš plavu vrpcu
što ispade iz tvoje raskuštrane kose
u vodi tražiš kopču s pelerine,
koja ti je skliznula s ramena,
smočivši svoju jedinu haljinicu;
bojiš se da će ti majka pomisliti
kako si se ponovno uneredila.

Propinješ se na prstima
dok ledeni val doseže ti do grla
drhteći od hladnoće i mraka
raširenih zjena od silnoga straha,
zavapiš: kamo si nestala, mama!?
U nosnice ti nadiru mlazovi očaja
pokušavaš disati – ostaješ bez daha…
U pomoć ti stiže bijela, nepoznata dama;
možda je to ipak morska vila
koju si prošlu noć u svome snu snila.

Nježno ti pruža svoju ruku meku
i poleti s tobom u nepoznatom smjeru,
a ti se pogledom opraštaš od sebe same;
oči su ti širom otvorene na dnu oceana,
zarobljena plutaš u potonulom Titanicu
kao modra ribica u vječnom akvariju
dok u zgrčenoj ruci leluja tvoja plava vrpca.

Posted by Sissi

This article has 4 comments

  1. Slab sam na Titanik, Sissi. Isplako sam se gledajući film bezbroj puta, a sad si me i ti uneredila pjesmom.
    Sviđa mi se uradak u kompletu, simbolika “Plave vrpce” koju je brod lovio i kontrast odlaska sa bijelom damom-vilom i ostanka otvorenih oči u vječnom akvariju… oproštaj od same sebe.
    lp 🙂

  2. Pjero, veliko ti hvala na čitanju i tvom emotivnom komentaru koji i mene pogađa, ali i čast mi je primiti od tebe riječi pohvale. Oprosti što sam te ražalostila s ovom tužnom pjesmom koju sam posvetila svim žrtvama brodskih kalvarija kao i žrtvama Titanica, a ima ih i previše.
    “Plava vrpca” je simbolika upravo kao što si napomenuo (nekada, tj. prije 100 godina su djevojčice nosile plavo, ali s vremenom plava postaje “muška” boja).

    Veliki pozdrav i ugodan ostatak dana ti želim!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting