[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U gradu

A ja sa sela

Na ulici od kamena

Ulici dugoj

Prekrasna dama rece

Osmijehom

ne kvari smedje oci

pune sjete

U trenu beskrajnom

Kroz trepavice duge

Ugledah plave oci

prepune tuge

Posted by bbegusic

This article has 3 comments

  1. Nema na čemu.
    Znaš, dio tvojih stihova podsjetio me na neke moje razgovore s Njim. Jednom mi je rekao da moj osmijeh liječi njegove rane, a poslije mu je smetao taj isti osmijeh. Veli on, kako mogu uvijek se smiješiti, čak i kad mi nešto smeta.
    Svaki put iznova zaboli ta diskrepancija.
    Tebi pozdrav veliki.
    🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting