[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U naručju breza gine predvečerja čar,

iz mesa tame, ispruživši ruku,

na uglu, tiho zajecao je,

dok posljednji oblaci dana raspuštaju žar,

slomljen bolom, predao se muku

i strovalio se u krilo drvene klupe.

 

Crni tkalci dolaze mrseći paučje niti,

noć razlijeva bijelo mlijeko,

preko crne svile suze kaplju,

fenjeri niz ulicu titraju,

usne u grču zazivlju pomoć

i polomljeni nokti stružu celulozu,

rana bukti u otrovnom trzaju.

 

Prikovan sam za mračne noći sate,

skrušeno tražim putokaz u kući spasa,

čekam pijan bez vina

i zdvojno zovem Smrt,

u tišini, miru i samoći,

moj život je okončan, satrt.

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting