Očajna

Tu sam! Na mjestu nevjerice!

Iza vrata razbitog jada.

Kapam iz očiju na tepih svoga smiraja

i slutim izgovor same sebe, jer

loše se podnosim kad se ukidam

pa se raspoređujem po vidu umova.

Slušajući, ušutkujem se!

Grabljam riječi rascvjetane

i palim ih na ognjištu nemogućega,

neka nikad ne stasaju u vremenu,

jer nikad gorča nisam bila nego sada.

Umor čini svoje,

pečati me i opsjeda,

težinom koči i

nedužnu napušta!