[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U proljeće bješe čvrsta i debela,
puna cvjetova mirisnih i lišća zelena.
Na njoj su veselo pjevušile ptice
trošeći vrijeme na igru i trice.

U ljeto je plodova zrelih bila puna
iz kojih kapaše sok na travu ispod drva.
U sumrak čuli su od muke kako jeca,
a sparne i vrele dane uljepšavahu joj djeca.

Odjednom vjetar snažno ju protrese,
a zelenu boju zaborav odnese.
Ni ptica više nema da pjevuše joj pjesme-
kako tiha i sumorna je jesen.

Zima ju ukrasila sigama od leda,
no nema nikog blizu da ljepotu gleda.
Zadnji list sa grane pao je na tlo,
otpade i ona jer stablo bješe trulo.

Odgovori

Subscribe without commenting