[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Poštovani,

 

ostavljam ono malo nade

da vam dam,

da vas odvedem

u prostore zaborava.

 

da vas vinem visoko gromovima

što tutnje nebeskim poljima smrti

pustim vjetru da vas ponese

u zaborav vremena odnese.

 

Doći ću vam u suton,

prijatelj ti biti, s tobom patiti.

 

Zaboli me večeras

jecam od boli

prođi mi kroz vene

zavedi me od boli.

 

bogove mora upomoć ću pozvati

ciklone sjevera njih će donijeti

 

Valovi će podivljati, bol će se osjetiti

vjetar će  zapuhati, krik će se ćuti

plesat ćemo ples rođenja i smrti

mjesec će od boli pocrveniti

 

tad će zrakom zavladati tišina

bol će s ciklonom otići

ptice mira će sletjeti

i jedan od nas će opstati.

 

Lijep pozdrav.

Ova objava ima 26 komentara

  1. Lost, gadna ti je pjesma.Puna boli, gorčine, ironije. Obraćaš mu se sa vi, a onda u jednom trenutku prelaziš na ti,ili je taj ti upućen njoj, igraš s njim neku čudnu igru s neizvjesnim rezultatom. Izraz je dosta jak, sve je uzavrelo baš kao u tvojoj nutrini. Pjesma je izraz, krik posebnog raspoloženja, ma sviđa mi se. Veliki pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting