[Ukupno:2    Prosječno:4.5/5]

Kako i zašto se na izvjestan način u čovjeku budi ta želja za pisanjem, koji je razlog i koji je uzrok – nitko ne zna, ali mnogi su upoznati s time da je ta neočekivana ekstaza, kad uzme nezadrživa maha, žestoka i slatkonosna. Smisleni odgovor je nemoguć, ali tumačenje takvih poriva zaista je od iznimne teškosti. Kako da čovjek u kratkom vremenu i razumnim riječima objasni svoje pisačke sklonosti?
Na izbor je čovjeku stavljen način, stil kojim će pisati i predstavljati svoje rečenične sposobnosti, ali neke stvari je nemoguće opisati ili razložiti, kao da pokušavamo uhvatiti neuhvativo ili dostići nedostizivo. Možda su takve i slične sklonosti samo okidač duševnog preporoda pojedinca, kao nekakva navika, jer kamo ćeš usmjeriti svoje užase, frustracije, nerazumnost, radost, razdražljivost, opisivanja i poučavanja – ako nemaš nikako drugamo, nego u pisanje. Nekim osobama nije dovoljna realnost i sadašnjost u kojoj opstoje pa na domišljat način ostvaruju nove izvore satisfakcije, kojim će presječi puka dosađivanja i turobnosti. Možda je upravo ta želja za pisanjem dokaz da smo stvoreni upravo za pisanje, ne za plivanje, ili skateboardanje, ili šivanje – nego upravo za to. Na kraju krajeva, dali taj poriv označuje našu zadaću na ovom svakolikom životnom putu? Ipak je svaki pokušaj smislenoga sažetog odgovora na ovo pitanje unaprijed osuđen na propast. Svaki pokušaj ostao bi klišej i očita banalnost. Možda ustvari ne postoji čovjekova zadaća na svijetu, već samo živi, uživa blagodati prirode, diše i postoji, caruje.. ili ipak ne?

Autor MatekXP

Odgovori

Subscribe without commenting