[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I.

Cvijetak
cvijetak zaluđen tražim
a zima mi davnim nabacanim snijegom
ne da

II.

Bila je jesen i bilo je ljeto
Još ni lišće nije postalo iskreno i lijepo
ali život zato…

Prva pjesma i nije bila onoj koju sam volio
Prva pjesma je bila onoj koju sam sreo toga dana
i s kojom sam se prvi put usudio
Ništa, tek riječi

ali riječi su potakle riječi
i uzbuđenje je izbilo na papir
Uzbuđenje uma i emocije
i – eko! Prva pjesma.

Uskoro sam se već budio usred noći
da ispišem riječi što su gušile
uzdizale i davale
život
To jesu bile pjesme onoj koju sam volio

To i jesu bile pjesme

sada me više ništa tako ne diže iz noći

III.

Nekada su moje riječi bile puno iskrenije
sada su tek puno bolje
Ali od onda je kroz njih i prošlo
mnogo misli i mnogo ljubavi
realnih i imaginarnih
posve je svejedno

jer sve to gradi i sve to krade

Ali eto, ponovo već pada snijeg

Pjesme su sve rjeđe i rjeđe
a male sitne gluposti
koje nazivamo važnim svakodnevnim obvezama
polako već ali sigurno preotimaju život
trujući ga
gušeći ga jednako kako je mene nekad gušila pjesma u noći
ali ne iz zanosa i ne iz ljepote
niti će ljepota iz toga ikad proizaći

A nikad mi ništa nije bilo važnije od poezije

Nikad

( Ta i ljubav jest dio poezije, ni ona mi ne može spočitnuti blasfemiju )

IV.

Poezija jest tuga i ljepota
golicanje srca istošću
te srži njihove

ne tuga
kao žalost što ju mnogi vide

ne ljepota
površna i slaba

Tuga poput nježnosti
ili sjete, tijekom koje podsvjesno znamo
i sve neispunjene mogućnosti
i za sva odricanja svijeta

Ljepota poput proljeća
uzvraćene ljubavi

ali i pripadanja ovom
nesavršenom svijetu

V.

Pa to sniježi
to ponekad prokleto dugo sniježi

a u glavi nezadovoljstvo i nesposobnost
da se išta promijeni
Potrebni su doživljaji

Čvrsto vjerujem da su potrebni doživljaji!
Jer sve to nije ništa drugo do letargija

Zašto se i meni na momente ogadi pisanje?
A ogadi se često čim sjednem uz riječi

Možda se ogadi zato što sjednem uz
misli
i podsjetim se svojih neispunjenih
ciljeva
Je li to tek to, zaista?

A u glavi tek briga i prolazi vrijeme
neispunjenje jača i jača breme
Zašto i u meni na momente zamire
moje ja?

Moje istinsko
i moje, koje najviše volim
JA

I to sniježi
prokleto dugo ponekad sniježi

tek tako

VI.

Cvijetak
cvijetak zaluđen tražim
a zima mi davnim nabacanim snijegom
ne da da plam moj nju ugrije
da procvjeta
procvjeta i u ovo vrijeme hladno
dok gol hodim nogama bosim
i tražim
tražim ljepotu koju sam davno zatrpao pod snijegom.

Autor Armano

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting