[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Niti ti je bilo dano da osjetiš Ljutnju neba jasnu – kako iscrtanu tako i odraženu – u trenutnosti lokve što prolaznička ju noga gazi kao da  biva otiračem vječnosti, niti da omirišeš povijest vjetrova, doline i klisure što su ih oplakali brzim, ponekad agresivnim, klasični romantičari bi se odvažili upotrijebiti riječ nježnim, dodirima, miris latica badema što uskovitlani od oblaka do mora plešu plesove od lagane draži do opora indoličnosti – sve samo trenutnost, slatka trenutnost. Lagoda magle. Da dala ti je osjet, da dala ti je smisao, riječ ti ne bi protkana bila lakomislenošću, nepromišljenošću (onom gnjusnom). Ovako guši se polako u octu vlastitog vrenja i mnijenja – nek ulazi u dušnice, nek prži svojim nježnim dodirom ti dušnik. Sumnjam da osjetit ćeš (ili pojmiti – o podmukle li ironije!) te Milosti.

Autor von T.

Sadist. Mazohist. Larpurlartist. Monarhist. Uživatelj opijata. Umni izletnik.

Ova objava ima 1 komentar

  1. ozlojedjenost damu pretvara u kuju, a poetska proza u ovom obliku je struja svijesti. već iduća misao nakon te zadnje tocke ici ce uzlaznom putanjom. odlicno napisano.

Odgovori

Subscribe without commenting