[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Budim se kao tromo lišće ispod svitanja,

kao lišće što nakupilo se kišnih kapi,

kao meka, topla grumenčica u hladnoći.

Tromo srž mi moja započela kliktanja

Bogu mome koji oko mene sveto zjapi

kao da me naglo izabrao još za noći.

 

Ne bi bilo čudno da sam se već pridigla

samo zato da me noć umije i zahvati

u svježini svojoj i u svom tajanstvu,

prije nego što sam kraju sna pristigla

dok se zimsko hladno jutro iza brda klati

kao da polako daje počast sinoćnjem pijanstvu

 

kada spoznala sam da me opija saznanje

o milosti i ljepoti kojima sam kasno zašla

i da trnem od sva izobilja kruha ili vina,

ili od sve blagosti i sreće kad sam upala u sanje.

Napokon sam, nakon sedam dana, pronašla

onaj mir od izobilja crnih kapi i polovina

 

koje lagašno sam konzumirala od bio-kruha

jer ne nađoh ništa što bi bilo ukusnije,

a za umor tako učinkovito i osvježavajuće.

Dobro jutro, svijete; zdravo, Rasipnice duha,

Mala Gospo koju slaviti je najuputnije

pa se baciti na pjesništvo da nije poražavajuće.

 

Sedam dana trebalo je da mi krv prostruji,

da se malo kao živa još pomaknem

da bih kretala se i proslavila svoj imendan.

Moj se organizam, moja duša predali oluji,

a Gospa mi moja daje da potaknem

ovaj život koji počeo je prije nego novi dan.

08.09.2015. 04:40

 

Odgovori

Subscribe without commenting