[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Jedva sam dočekala ovo predvečerje,

toliko bijaše vruć i težak dan;

a sve mi se čini da samo starim.

Slabija sve više, postajem kao paperje

ili djelić sna, daleko odaslan;

za mnogo toga više ni ne marim.

 

Kada nema briga, bolje ih je niti ne tražiti,

bolje je ne boriti se bez kraja i konca.

Tada nemaš ni zašto pjevati.

 

Još jedan težak dan bez stiha skonča

jer nema se čime stih odijevati.

 

Ostavljam svoje mnoštvo na miru,

poslije kraja žaljenje je uzaludno.

Neće me opet primiti kada se vratim.

Moram se snalaziti u njihovom odabiru

i opet me čeka neko vrijeme trudno,

vremena mi stara ne daju da patim.

 

Tek sada nisam svjesna i ne osjećam

kakva je ogromna promjena k meni stigla.

Ne primijećujem ništa neobično.

Slabo razmišljam i slabo se sjećam

kao da me je neka ruka izdigla

u dobro znano područje, nebu slično.

 

Moja se društvena osobnost preobražava,

ja sam pripadnica nova, protiv volje.

Najviše želim sebi pokupiti vrhnje.

Imam vrijednog Saveznika kojega obožavam,

Boga svoga jedinoga, imanje najbolje;

od Njegove sam načinjena strpnje.

0207 2119

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting