[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Hoćeš li me dotaknuti noćas svojim glasom i biti moja obala sa tisuću razloga? Znam da me trebaš, da u oku ti se rađa čežnja. Ja ću te čekati u kasnim satima koje ću brojati našim vremenom, mjernom jedinicom poljubac. Javi se, zaplovimo morem tišine u društvu zvijezda, i gdje se čuju samo vlakovi udaljeni od nas. Otresi sa sebe sve tuge i suze, ja sam tvoj suputnik za prostranstva osmijeha, gdje orhideje grle tople riječi i gdje se igraju sjene sreće pod mjesecom olakšanja. Samo me primi za ruku koju ti pružam i zagrli njenu toplinu koja lako topi snjegove daljine, na kojoj je i prsten od srebra što je klesala ljubav tvoja, onoga dana u siječnju. Podijelimo note noći još jedanput, pa će i livada naših cvjetova procvasti u bojama zagrljaja. Barem opet, na trenutak.

Posted by Pippo1906

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting