[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
Nismo ubeđeni

Pobeđeni dabome

U ovoj utrci

Gde prah za te dadoh.

 

Počivam na rukama mraka

Što me poziva u odaje snova

A luda tvojim tragom hodi.

 

Noći mrklom, lutam

Međ’ slučajnim smehom, tražim.

 

Nađoh sjenu u zidu svome

Moja ćeš ostati…

Autor azur_ad

Studentica jezika i književnosti;
Poezija je moja misao.
Poezija sam ja.
Neshvaćena.

Ova objava ima 2 komentara

  1. Jedna prilično hermetična pjesma koju vrijedi više puta pročitati da bi se otkrila prava značenja, a opet, sve ostaje tajnovito… Tu nam pomaže sam naslov pjesme, a on se vezuje za kraj: sjenka u zidu… I, to je ta nostalgija. Živjeti da bi se ulovila i ovjekovječila sjenka. Čitajući pjesmu imamo utisak da pjesnik nešto zna što mi ne znamo, pa nama otkriva tako što nas “muči” da se potrudimo otkriti to stvarno što je bilo. U tom “mučenju”, u višesmislenosti, mi dobijamo i nalazimo ljepotu. Naravno, ovo je istinska moderna poezija. Pohvala za umijeće!

Odgovori

Subscribe without commenting