[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U njene krupne crne oči
Slila se sva tuga ovog svijeta.

Čini mi se u momentu
Dok je gledam
Kako mi lije kahvu
Iz stare džezve,
Skrivajući pogled
I od mene i od sudbine
Koja nas sastavi,
Da razgovaramo
Bez riječi
I živimo od uspomena
Na dane bez magle
I ove kiše
Što već danima lupa
Po našim pendžerima.

Njen vrisak me trže
Koji kiša stapa
Dok lupa olucima starim
I niz kaldrmu se slijeva.

Otiče u more aška.

Autor Admir Muhić

Odgovori

Subscribe without commenting