nostalgija

u mojem gradu je bezbroj klupa
ali samo na jednu volim da sjednem
onu u suncem obasjanu
sa koje imam najbolji pogled
u ljeto
za vedrih dana
vidi se Danska
i most
koji dvije drzave spaja
u daljini na ravnom obzorju
Östersjön kao mramorna ploca
more tesko od vremena
stratiste vrana i galebova
kao na dlanu oci moje
navikavaju se na daljine
ponekad osjetim u zraku miris domovine
vjetar donese na trenutak
sva osjetila jadrana
mirise ruza s Kornata
palme s Briuna
i cijele dalmacije cedo
juzno od Splita
volim ja svoj novi dom
svu ugodnost skandinavije
volim ove ljude
tajanstvene
al iznad svega humane
ali bih rado da sam
sunceva zraka
pa kad mi je volja
da mogu
u suncevu sjaju past
kao suza na dlan
svom snagom
i radoscu
Hrvatsku obasjat

Posted by plavivitez