[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne treba mi još jedan turoban cvijet;

tragovi svitanja tako su vlažni.

Kolijevka satkana od jesenjeg lišća

breme je mojih želja,Bog će dopustiti

da u miru izgore svi svežnjevi,

da umru sladostrasni sokovi našeg oka!

 

Pokorni sluge noći napraviše opsadu

nadamnom,vječitom tamom,

mirisi buđenja preslaba su karika.

Lice putnika sakrila je magla,

obamrla misao nije više nikada ni oživjela.

 

Kad bi barem nebesko vino izbrisalo

noćne more,

baš kao što tišina mora briše tragove brodoloma…

 

O,nostalgijo…

Autor KristinaB

Odgovori

Subscribe without commenting