[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zaspali su oni dani

Vječne igre, slatkog maštanja.

Među ruševinama ponekad

još tražim ostatke njihove,

neka davna svjedočanstva

Jedne potrošene mladosti.

 

Ulicama našim sad se

Druge djece glasovi čuju

I njihovi koraci sada naše

Korake brišu.

Rukama oni grade kule

Na ostacima naših kula

I naše igre sada

Njihove igre postaju.

 

Slušam more, ono

Istu pjesmu i sada pjeva,

I znam da tu pripadam

Na tom žalu,

Na tom kamenu.

 

Želim vidjeti lica ta

I danas jednako nasmijana.

Želim vjerovati da

I u njima još jednako žive

Oni dani što je vrijeme

Otrgnulo od nas,

 

U nepovrat.

Posted by mariposa

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting