[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nosim razlog za zaboraviti tuge,
iako su razbijene istine u jata laži.
Ali izbrisat ću sve riječi naše od jučer, jer
srebrne misli opet stoje
pored zlatne sudbine,
opet sa prvim dodirom svjetla
ti se budiš pored mojih usana
u spavačici od mjesečine.
Kosa ti je poput valova ispovijedi,
a ja pored tebe poželim,
opet i opet biti grešan,
baš u toj postelji od snova.
Kada bi znala prebrojati
sve moje suze od prve riječi,
zapečatila bi sva pisma razuma
i srcem ispisala beskonačnu simfoniju
u ljubavnom duru.
Nosim razlog za zaboraviti tuge,
podijeli ga sa mnom,
ovdje, sada, još jednom
u zagrljaju pjesme.

Autor Pippo1906

Odgovori

Subscribe without commenting