[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U gluho doba noćno
dok ptičice se gnijezde,
ja pijem vino voćno
i sa mnom pričaju zvijezde

Te prijateljice moje
zvjezdice sa neba male,
noći mi besane broje
sve bi na dlan mi stale

I finu prašinu zlatnu
kada bih smogao moći,
po tamnom nebeskom platnu
osuo bih sred noći

Da se od zvijezda spjeva
ta najljepša poema,
dok mjesec žuti zijeva
i počinku se sprema

I kako pjesnik reče
baš skoro svako veče,
dok cello mi se poti
umirem u ljepoti

Posted by Pjero Marinov

Odgovori

Subscribe without commenting