[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

…njen put je vodio u obaveze, ja sam čekao njeno ukazanje, ja sam čekao svoju budućnost. Tako je bilo teško brojati sekunde zaljubljenim mislima. Utonuti li u san, ili sanjati budan njene buduće dodire? Utkala se ta dvojba i u vrijeme u kojoj je zovem mojom. Javila se Nataly, umorna i očarana, sretna i divna, zaljubljiva i umorna još malo više. Upalile su se tada zvijezde na mom nebu sretnih trenutaka. Zar je moguće, tako jednostavno pasti pod utjecaj njenog mjeseca, utopiti se u moru njene ljepote? Tada sam shvatio raj, ovaj zemaljski. Život je u to vrijeme pisao sa slomljenim prstima, tuge su plutale tijelom i duhom, a onda je došla ona, sa srcem od stihova, žena mojih vječnih maštanja, prijatelj i ljubavnica. Odlučio sam tada ukrasti njenu ljubav i omotati se tom divotom, zauvijek. Morala je ići. Odlučio sam je čekati na raskršću savršenstva i sutrašnjeg dana.

Autor Pippo1906

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting