[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Bilo je to u sutonu jeseni, zima je pokucala i na prozor moga srca, baš kao i u mome gradu. Ona je lebdjela negdje na obroncima snova koje i ja želim sanjati, njene su riječi govorile o ljubavi i životu, o istini koja je dostižna samo odabranima. Nekako sam je nesvjesno stavio na oltar savršenstva, već u prvoj rečenici. Zasluženo, ako mogu dodati. Lakoća njenih vizija ljepote, ta promenada magijom, zaljubljivost u nejednostavno… očaralo me. Proveo sam noć s njom u razmjeni ideologija, filozofiji, ljubavi, hrani, pjesmama; proveo sam najljepšu noć. Nisam je još ni vidio, nisam čuo njen glas, samo sam sanjao o njoj, igrao se njenim izmišljenim dodirima, njenu imaginaciju oženio i ukrao joj poljupce u zamišljenim sobama. Rekla mi je te noći da zove se Nataly.

Autor Pippo1906

Odgovori

Subscribe without commenting