[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Lagano trepere svjetla grada

još malo je do zore plave

nakon još jedne noći kada

se bdije između sna i jave.

 

Vani je opet slika ista –

polako se razilazi  mrak

od kišnih kapi cesta blista,

izmaglica gmiže kroz zrak.

 

Dolaze, tako, neka jutra

kad tijelo i duša klonu,

kad se nada boljem sutra

a lađe sve više tonu.

 

Tada, dok jedva postojim i trajem,

kad me sjeta po ramenu tapše

napišem pjesmu sa tužnim krajem

i u duši nekako bude lakše.

 

A kad dođe vrijeme da sreća se vrati

i sve  krene kao voda iz česme,

nema ničeg zbog čega se pati

i nema tuge, al` nema ni pjesme.

 

Jer sreća se živi a ne piše

isto kao što se ljubav vodi;

a duša što ko sveli list se njiše

umire zato da se opet rodi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Autor Sani

Ova objava ima 20 komentara

  1. I opet mi jedna misao dođe

    poput svjetlosti iz mraka –

    da ona sada drugome blista

    ko sjajna sunčeva zraka

    Lijepo a sjetno!Sviđa mi se. :)))
    Ja hoću kavicu ako već pitaš. :))

Odgovori

Subscribe without commenting