[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zašto te zovem usred noći,

zašto te tražim kao odbjegli paž,

zašto želim ti bliže doći

kao pile što kljuca sitnu raž

 

u predvorjima tvoje svetosti?

Zašto ti ne prilazim smjerno

i ne nastupam ugledom umjetnosti

kad znaš da te pratim vjerno?

 

Zašto se krijem kao u zasjedi

kad znam da te moj lik ničim ne blazni;

zašto te ljepše ne ljubim u bijedi?

Zašto me savjest uvijek kazni

 

kada poželim zanosom poletjeti

pravo tebi u naručje drago?

Zašto ne učim još više htjeti

sve što već imam kao najveće blago?

 

Zašto ne bijem osvajačke bitke

za svoje vrednote i svoju osobnost?

Zašto propadam dublje u Svitke

gdje nalazim svoju nesposobnost?

 

Možda je svakome potrebno tako

živjeti zanose, hvale i strast

jer pasti u tugu je odviše lako,

a teško ostvariti vlastitu čast.

 

I neka se klanja lažima ovaj svijet

jer ište božansko i treba hvalu

jer ne zna za bolje, za život svet;

neka uzdiže svaku ideju palu,

 

isto mi predstoji u hodu mom,

pronaći samo u sebi silu;

ka tebi ići i naći svoj dom,

slijediti ovu zlatnu žilu

 

iz koje izviru mrvice božanskoga sjaja.

Samo tvoj Bog je i onaj moj

koji mi zrnje na dlanu zbraja

i jedini vidi taj strašan boj.

07.07.2016. 03:32

 

 

 

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting