Noćna straža smrti

Tamna noći svoje gnijezdo svila,

studen lahor  šumi kroz tišinu,

noćna sova iz zvonika huči

u spokoju malo mjesto spava.

Noćna straža besmrtnih duša neba,

krijući se tamnom noći luta,

crne harfe sviraju za duhom

a on vreba kroz noć smrt doziva.

Obgrlio gnijezdo mrežom paukovom,

kome da pokloni osmjeh sudbe strašne,

da mu dušu zovom u visine vine

na bespuća tamnih nebeskih oltara.

Samotan u samoći zaviruje i gleda,

vreba žrtvu svoga odabira,

kome li će sutra klecati zvona

sa zvonika gdje sad huči sova.