[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nocas zatvaram svoje srce

u najdublji kutak duse,

krijem ga od njega,sebe i ljudi,

od ovog vjetra sto ledeno puse.

 

Nocas prestaju moji snovi

ni njih ne zelim vise,

nek idu u prah i pepeo

nek idu samo sto tise.

 

Jer,bojim se mogla bih da vristim

mogla bih da molim da se vrate,

iako peku ko ziva vatra

dio mene zeli jos da me pate.

 

Nocas umire moja dusa

ostat ce samo ljuska od tijela,

i kajanje duboko u meni

na sve sto sam mogla a nisam smjela.

Posted by Almost_lover

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting