[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ljetna je noć…hladna je…

S balkona puca pogled na svjetla ovoga velegrada…

Duša mi je sama…razum ima svoj tijek-on me umiruje…

Ali srce…srce se sluša…a ono ne miruje…ono želi strast…

Ono gori od želje da se u mekoći tvojih dodira napokon stopim s tvojim postojanjem…

I slušam srce…

Noćas poželim da si kraj mene…preblizu…toliko blizu da me zagrliš…

Noćas poželim da je noć plava…da se svi moji snovi preliju u poljupce što ću ti ih bezuvjetno darivati…

Gorim od želje da postanemo dvije žive vatre,ovjenčane strašću i nježnošću…

Naše ljubavi imaju svijetloplavu auru…

Zamišljam te…kako mi tvoje meke usne dodiruju vrat…i opet se vraćaju mojima…

Milujem te…preko crnih obrva…preko vrata do prsa…šaljem ti topli dah pokraj usana…

I sve je samo iluzija…nismo vodili ljubav…

Nema zagrljaja,poljubaca,dodira…nema strasti…samo moja želja…

Noć je hladna…

Gdje god da jesi,nadam da se osjećaš moju sanjarsku ljubav,nekako neobjašnjivo…

Zagonetan si…

Noćas poželim tvoje postojanje…

 

 

Autor Ellenhyll

Ova objava ima 6 komentara

  1. Fantastično ispisana čežnja…za ljubavlju,za pripadanjem,za onim što zovemo – naša izgubljena polovica…i tjela i duše i srca…
    Sjajni stihovi Hyll!
    Lijep ti pozdrav i neka ti osunčan dan! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting