[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Mjesec bez imalo srama visoko sja,

Samu sebe pitam gdje sam to ja.

Sjećam se minulih godina, dah iz mraka,

Tvog teškog koraka iz mog sokaka.

 

To bila je noć za kajanje,

Svijet drugih ideala,

Lažnih riječi rasipanje,

A bar da te nisam znala.

 

Lagao si mi u lice,

Pogrešnu ljubav izricao.

A ja ne prepoznah glas varalice,

Voljela sam te  i to si znao.

 

Ja sam samo žena,

Boli me tvoja nevjera.

I muči me svakog trena

Što sam ostala bez svog smjera.

 

I zato me raduje tvoj počasni let,

Jer pretvorićeš se u pepeo i vodu,

Odletjeti u bezličan svijet.

Zato godine ne žalim – neka samo odu…

Autor BeMyForever

Odgovori

Subscribe without commenting