Noć tame

Ponoć,

otkucava turobno bat.

Tišina,

vječni mir noći,

teška,sparna,

ubija svu volju.

Proždire,

sjenu mjeseca.

Depresija,

krovovi krvavi,

kuće  mauzoleji

utvara.

Nečiji duhovi,

lutaju,

šutke prolaze,

zastajkuju,

mrmore,

sablasno gube razume,

padajući,

svijetle voštanice.

Strah noći

nitko ne nazire.

Bubanj,

bubnja u utrobi,

gori vječna vatra.

Trpe,

vječno mladi muževi.

Rascjep,

bezdan,

troše se,

urlajuć slobodi,

u jedno,

na izmaku proljeće.

Noć.i noć,

mrtva zora, dan,

mrtav mjesec,

noć tame.