[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Bila je hladna kišna noć,

radosti su se posakrivale u tragove vjetra,

tama se prolila po izgaženim pločnicima,

a mjesec nije razvukao svoj osmijeh

otkrivajući zastore svojih treptaja…

 

Iz nijemosti ulica

nije se moglo razaznati

rastaje li se ili sastaje

tišina s koracima magle

i koliko je potrebno vremena

da bi uspomene postale zaboravi…

 

 

Gluho su šuštale sjene,

san se naslućivao samo time

što možda netko spava,

potpuno zanemarujući da se može i

budan sanjati…

 

 

Jedino je sjaj lampe bliještio kroz tminu

i u igri noćnih leptira nečujno se pomaknula istina,

 zaplesala u sjaju oka, ispod koprene,

čekajući da se približi rubom krila

svom izvoru svjetlosti…

 

Bila je to noć skrivenih vječnosti

i možda onih otključanih trenutaka

kad čini nam se da smo nekoga pronašli,

nekoga tko razumije da su otkucaji sata

samo ritam plesa onih istih noćnih leptira,

one iste svjetlosti koja nas privlači…

 

 

Autor vila

Ova objava ima 16 komentara

  1. Bila je to noć skrivenih vječnosti

    i možda onih otključanih trenutaka

    kad čini nam se da smo nekoga pronašli,
    NOĆNA TIŠINA,MI S NJOM I ŠTA DRUGO NEGO UŽIVATI U OVOJ PJESMI VILO DRAGA
    PUSICAAA

Odgovori

Subscribe without commenting