Noć kada si otišla…
Pola noći već je prošlo,
san na oči ne dolazi,
razmišljam o onom trenutku,
kada si otišla…
Bila je hladna,snježna noć,
grlim te i ljubim za kraj,
nestaješ u tami,
a ja ostajem sam…
Volio sam te,
volim te i sad,
ali ti me smatraš,
samo dobrim drugom…
Nijednu nisam volio,
kao što sam tebe,
i nijedna druga u mom životu,
zamijeniti te neće…
Sviće zora,
budi se novi dan,
strah me priznati da te volim,
ljubav naša ostaje moj san…
Nježno , sjetno…jedno priznanje jako lijepo upleteno u stihove!
Lijep pozdrav Mirza!
Mirza Abaz, lijepo ispisana ona najosjetljivija emocija, koja ostaje u nama i pokreće naše stvaralaštvo nakon što osjetimo bol, prazninu, samoću u dolasku … a još uvijek volimo osobu koja nas napušta.
Pozdrav :)
Pozdrav i za vas !!!
Dopada mi se Mirza, prosti i lijepi stihovi, ugodan dan želim :)
Hvala vam na lijepim rijecima,takodjer zelim i ja vama ugodan dan!!!
Lijepa pjesma,osjećajna,nježna i bolna. :))
Ja bih vise volio da je osjecajna i njezna,nego bolna,ali zivot je takav…Pozdrav za vas,skorpijaj!!!
Bol nekad piše najljepše pjesme.Mada bi bilo bolje da nije tako.Mirza bez persiranja hhahaa osjećam se kao bakica od minimum stotinjak godina. :))
Nema potrebe za takvim osjecanjem… :)