[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
Dani su tako sumorni i dugi, sati su teški i dugo traju, vladanje dosade u svaki je sat duboko ukorijenjeno. Svoj naum lako preko pjesama i preko pisanja izvršavam – neophodno je za onoga koji pati, štoviše od prevelike uljudnosti i skrovitosti, usmjerenje energije u nekom pravcu, pa makar on bio imaginaran i dosljedan podrobnome. To sam našao, hvala Bogu, pišem što mi padne na pamet bez previše uređivanja i odmicavanja od prvobitnih misli i primisli. Ponekad me obuzmu dani kad sam kao oduzet; neizmjerno sam tužan, muče me zlodusi prošlosti – poigravaju se mojim umom i osjećajima kao što se magla poigrava jutarnjim izdisajima – obuzima me srdžba, gubim kontrolu nad pravilnom poredku svojih osjećaja ( iako je svaki osjećaj pravilan, čak i oni ponajgore naravi, ako smo ih u stanju donekle zatomiti). Ali zašto bi me toga bilo sram? Ja se gnušam nad nepravdom i prevrtljivim riječima kao i nad pohlepnim djelovanjima!
I dalje sam sposoban zadržati svoje jastvo i brižno postupati prema okolini čak i kad jezik uvučem u srce, pa racionalno nastavljam poimati stvarnost. Kad jezik uvučem u srce, što se često događa, ja mišlju grdim. Što sam ja kriv što mi je sve dosadno, što sam svašta prošao već ovako mlad!
U mene je toliko sazdana osjećajna slabost da društvo i priroda kojima sam podložan meni pridaju blagoslov. Ja svaku osobu nemoguće ljubim, kao da sam sudionik nekog višeg i tajnog obreda, neke više vjere – kao da živim hodajući bliže Bogu, iako to zvuči prenaglašeno i raskalašeno, ali moja se savjest odupire netrebanju činjenja dobrog, i neklanjanju iskrenomu.
Ah! Kako bi mnogi s užitkom raširenih ušiju gutali moje pripovijesti, a širokih grudi prihvatili moje suze koje svakodnevno vabim! Toliko sam se puta zaljubljivao u čarolike darove prirode, u mračne i zvijezdane zatone, u pješčane uvale ili vrtove koji odišu mirišljavom slavom cvijeća, jednako kao u strastvene djevojke i njihove umirujuće riječi. Ponajviše sam volio tužne i povučene djevojke nagrađene bogatstvom stidljivosti, zato Gospodo, molim
Zaljubimo se u žalosne i pobožne, ne u oslobođenike svoje obuzdanosti – robove svoje neobuzdanosti.

Autor MatekXP

Odgovori

Subscribe without commenting