[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Toliko je riječi danas prošlo ovim kvartom, toliko se iskaza skrilo u neuglednim grmovima malog rumenog parka. Ako netko zaluta u obližnje dvorište, bez riječi i pozdrava, svakako mu je na pameti neka zaostala uspomena iz prošlog rata, ili drva koja navečer pucketaju u peći…

Svjetla dolaze  sa svih strana, neka se miču, neka stoje, ali prostor je taj koji im daje odraz i dubinu. Nešto se svakako mora događati, čak i kad ne bi bilo vremena, ništavilo bi moglo pričati svojim tajnim jezikom, a tek mačke, koje se u predvečerje skupljaju oko sablasnih kontejnera, imaju sasvim jasnu viziju nemira.

Nemir je ušao i na veliko prazno parkiralište. Kroz otvoren prozor s drugog kata čuje se glazba iz filmskog klasika, 1977-9. godine.

Toliko se zvukova danas odselilo iz ovog kvarta da je i glavna ulica ostala umorna i nekako spora. Gotovo statična. Njena je ljepota zavojita i podatna, sročena u jednom jedinom pitanju: Gdje su izlazi, gdje portuni i velika dvokrilna vrata

Ista slika privlači neodoljivo mutne odraze, koji se predaju snu, i njišu svoja stražnja dvorišta u vlatima zadnjeg maslačka. Godina je pri kraju, a zavjese zatvorene, balkoni opet pokušavaju zatomiti svoje dosadne boje i oblike.

Previše riječi, premalo dodira, voda u vodi, mulj u rijeci, laž u igri, žal u moru, blato u pustinji, i tako unedogled…

Kažem, da je vrijeme okruglo, nitko se ne bi vratio s putovanja, svi zameteni putnici u odrazu ponavljanja reciklirali bi sjećanja iz novina koja se otvaraju mirisom prve neodoljive kave.

Autor drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting