[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
u usamljenoj noći,
gdje tama proždire sve progonjene duše
gdje nema nade i svi snovi se ruše.
tamo gdje bolni krici paraju tišinu
tamo gdje se očaj može namirisati,
jedno dijete prestaje disati…
stisnuta u kutu,ostavljena i sama,
bježeći od vlastitog straha,
zavijena u crno ostaje bez daha…
vidjeh samo oči kako sjaje,
natopljene suzama,
a niti jedna niz obraz nije pala,
nije se više borila,sama se predala…
vidjeh samo olakšanje
na izrazu njenog bijelog lica
i neki sablasni smijeh,
za nju je smrt bila nagrada,nije bila grijeh…
i svake takve noći
sjetim se nje
ni zaplakati ne mogu,a tako mi nedostaje…

Autor rage

Odgovori

Subscribe without commenting