[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Natopljenost
misli
klizi niz
kralježnicu,
Naklonošću tinte
dostojne ljubavnih pisama..

Riječi su tijela.
Produžeci neostvarenog..

Tražim te u antikvarijatu duše,
na ivici trenutka,
među cvijećem otkinutih glava,
grobljima sjećanja..

Tvoja unutrašnjost ima
Podlogu boli
Tvoj pogled tužan kao
Osamljeno zviježđe

Bol je ono što zauvijek veže ljude..

Mislim o Pessoinom čuvstvu,
misaonoj modrici
koja naslućuje:
„Srce bi, da može misliti, stalo.“

Zato, miruj srce moje nježnodušno,
Jer i u grobovima snivaju prvi poljupci..

Posted by Hell Ber

This article has 1 comment

Odgovori

Subscribe without commenting