[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Divne su kose Lorene bijele.
Sva narav diše, sanja se pruža
Kad ozeblje led i zima najduža,
Tamne i tople one su strijele.
Još kao dječak sanjah u tami
Zvijezdana zlata noćnome valju,
Kad ćutila noć se, jeza kad ćami,
U oblaku magle vidjeh joj halju.
Oh! Tek kad dohvatit bi je mogo!
Sjedih u vrtu mirisnog maja
Gdje dosada, nestašluk mene stvori,
Kad s dalekih šuma tamnijeh kraja
Kosa sva njena zaviori.
Što li si, gdje si? Upitah sneno.
Gdje da te nađem, čekaš li me?
Pa načujem glas tad opijeno:
“Lorena je moje divno ime.”

Posted by MatekXP

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting