NJEGOVO SIDRO

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

NJEGOVO SIDRO

dira me huk
pjene morskih vala,
mirisi soli i ljeta
vraški izazivaju me
ljubeći gole grudi,
zagledah se u plićinu
provjeravam teoreme,
ništa naročito, 
to moje
su tvrdnje koje nitko nikad
neće pobiti, 
znaju to
svi koji uđu mi ispod kože i sklope
mir u nemirnoj lađi,
anđeli smješkom zaplešu
oko moje sjene i pjevaju
one moje, tihe, 
a opet snažne,
pomislih i umrijet ću tako sama,
izlazim na kopno i navlačim
čarapice, neka je vrućina,
to moj je ritual, kad ožeže,
one me hlade i obrnuto,
dok lutam u kasne sate,
loveći slova njegova imena
za sutrašnju proslavu,
prene me korak lagan 
i baršunastih
otkucaja, 
ništa sporno,
on, bezimeni, star ili mlađi junior
traži me, draži i govori da zauvijek
bit ću sidro njegova jedra,
ovog ću puta pristati jer on, 
taj kapetan uskrslog jutra
nije bilo tko….

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting