[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tko ti je kriv
rekao si –
oprost nije predaja –
odgovorila sam

Tko mi je kriv!?
snaga privlači,
ali ne veže duše u isti čvor
isprepleteni prsti u toplini zagrljaja
bude snove i drže duše bliz svog raja

Nitko mi nije kriv
ljepota je posvuda,  privlači i laska
dok nutarnje svjetlo tinja
ko’ najmanja nada

Nitko mi nije kriv
što slast ne tražim u tuđim očima
ne prljam dušu u  zamgljenoj čaši užitka
uz kavicu slabosti,
na istoj terasi kako bih skratila vrijeme,
nitko mi nije kriv što svijet kroz moje oči
izglada nevin, sjajan, puno bolji
nitko mi nije kriv što sam istog dana na istom
mjestu te srela, ne primjetivši ništa posebno,
nastavila svojim putem

Tko mi  je kriv
što sam došla u tvoj život!?
ne mjenjaš se često,
to je zbog tebe –  rekao si

tko mi je kriv
što vatra niije bila dovoljno jaka
da otopi godine čvrsto stvorenih mana;
kad proljetno sunce otapa led, nema otpora
ljubav mijenja i najtvrđu ćud

Tko mi je kriv što su sjenke prošlosti
sanjale pored mene
davno izgubljene snove
tuđe i daleke;
kovale urote protiv mojih uvjerenja
ali ostadoh…

Tko ti je kriv
što užitak osta uskraćen
za ljubav nagih tijela u ludilu vatre
okupane znojem, na najslađi način
tko ti je kriv
što tuđe strasti bile su jače,
tko ti je kriv što nisi znao,
što nisi prepoznao
taj izvor
nisi znao što to znači
tko ti je kriv

Autor Tanja Tadic

Odgovori

Subscribe without commenting