[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kako je lijepo biti tvoja tišina…

tvoj uzdah u nekim skrivenim tamama

 i smijeh kao sjena na zidovima

da se razmažem bojama duge na tvome nebu

kad ostale su samo ptice u pjesmama zelenog jutra

što se u mom oku budi…

 

Kako je lijepo protjecati

pod mostovima tvojih rijeka

i ne dozivati glasnike vjetrova

da me usnulim kolijevkama vječnosti

ne zaljuljaju uspavljujući željama…

 

Kako je lijepo znati

da možeš zaspati na ramenu moje istine

i ne pitati se koliko je razbacanih svitanja

u mojim jastucima ostalo neprospavanih

i jesu li krhotine razbijenih ideala

ostale pod bosim stopalima utisnute…

 

Kako je lijepo to što znaš

da meki su oblaci oni na kojima stojimo

i da neće se rasplinuti nebo maglama ,

niti grmljavina munjama

već da ćeš se u svim skrivenim ključevima pronaći

kao jedini put do svih mojih tajni.

Posted by vila

This article has 26 comments

  1. Ponekada se pitam gdje su skriveni tvoji bunari inspiracija, jer ono što ti pišeš nisu stihovi iz nama poznatih svijetova. Počinjem vjerovati da si ti stvarno vila. Ugodna noć.
    LP

  2. Prefinjeni stihovi…pomalo tajanstveni..jer, da li te riječi koje ti je netko valjda govorio, nisu više potrebne jer tu osobu ne želiš, ili..u svakom slučaju pjesma je sjajna.
    ugodna ti večer…

  3. Kako je lijepo znati

    da možeš zaspati na ramenu moje istine

    i ne pitati se koliko je razbacanih svitanja

    u mojim jastucima ostalo neprospavanih

    i jesu li krhotine razbijenih ideala

    ostale pod bosim stopalima utisnute…

    Savršen opis Vila 🙂 onako kako samo ti to znaš 🙂

    Lijepo te pozdravljam !

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting