[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Jednom ću, kad me život inspirira,
napisati strašno lijepu pjesmu
da će i oni najtvrđa srca pustiti suzu,
a tužni će ljudi pucati od sreće.

Svaki čovjek će u njoj
pronaći sebe
u razapetim jedrima armade
dok plovi sredozemljem,
nektaru salvie
kojeg pije kolibrić
ili friškoj balegi
svete krave u Indiji.

Svaka će kamikaza, kad ju pročita,
u kantu za opasni otpad baciti bombu
i sa detonatora presjeći katodu,
a i drugi ljudi će sortirati smeće.

Pjesma će biti jednako sklona
i Kolindi i Škori,
kao i Izraelu i Pojasu Gaze.

Ovisnici će u njoj pronaći porok,
ali i terapijsku zajednicu.
Agnostici će pronaći boga,
a dobri Bog iskrene molitve.

Pjesma će biti strašno lijepa
jer će Eskimi biti na toplom,
Beduini na hladnom,
svaki Božić će biti bijel,
a neće kišiti ni na jednom godišnjem
i zbog svega ostalog…

Ništa neću izostaviti…
Ni rimske bogove, sumerske ni nordijske
ni smrt koja nas sve neminovno čeka,
lov na nosoroge
ni lov na vještice.

Ako ipak izostavim
erupciju Vezuva ili plavetnilo šljiva,
pronaći ćeš ih u zviježđu delfina
ili crtama lica nekog kurvinog sina
i ako zaboravim svoju ljubav
ili migraciju flaminga na Yucatan,
i to ćeš pronaći u nečemu drugom.

Posted by Herc

Živim pišem dišem Jedem molim volim

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting