[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Pogled u nazad

Sjeta na licu

Raširenih krila gledam pticu

Na sjever leti

Prema rodnom kraju mom.

I tad se sjetih svega.

Ne ja ništa od tog što bilo je

Mijenjala ne bih.

Samo ponekad, ponekad

Da se mogu vratiti

Na polja mog djetinjstva svratiti

U dolinu zlatnu

Da uberem pregršt perunika

I ivančica

Da ih stisnem na grudi

Na srce uzburkano

Da glavu naslonim na buket

I da dišem, udišem

Opojni miris moje mladosti

mog djetinjstva

Moje radosti.

Ne ja ništa mijenjala ne bih

Od života svog.

Samo da se ponekad mogu vratiti

U gaj i lug svratiti,

Da bosim nogama gazim blato,

Prašina da mi klizi po prstima.

Da gledam u sunce

I u vedro nebo.

Da gledam bezbrižnu igru

Djece na proplanku.

Tamo su još uvijek,

Igraju kolo

I igru bez kraja

Odzvanja smijeh

I bat nogu po prašini

Čujem veseli cvrkut ptica

Ševe i vidim orlova let.

I ne želim promijeniti ništa

Samo malo zaviriti u prošlost

Provjeriti, dal još uvijek

Odjekuje jeka?

Da li su još uvijek uzorana polja?

Da li se lelujaju žita?

Pjeva li Slavonija

Još uvijek svoju pjesmu

Široku, veselu, otegnutu?

 

Autor jana

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting