[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Nista lakse nego rijeci,

pod hladnim nebom

bojiti duginim bojama,

zaboravljen osmijeh bludnice

u strahu brisati,

i sve sto je lijepo

sebi upisati.

 

 

Nista lakse nego poraze

kao nekad poglede,

tintom u zaborav staviti,

sve one misli na papiru odsanjati,

i voljeti,

i ljubiti,

il umrijeti.

Nista lakse…

 

Tako je lako reci:

“nocas moram biti jak”,

dok umoran od stida

gasim jos jednu u nizu

na pola dogorjelu

ceznju

i razbijam strah

pretvarajuci dan u mrak.

Nista lakse.

 

Sve mogu…

 

izmedu redaka odspavati

i utjehi slova pribjeci,

iz grla vikati i lijevom rukom pisati,

al sta da cinim, kud da idem

da ova pjesma

dise,

da je volis,

da bude nesto vise.

 

 

 

Zeljko Dakovic / Dakan

Odgovori

Subscribe without commenting