[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Niškoristi

Gdje i ta mi riječ zvuči prazno, i dovoljno je dobra da s njom započnem pjesmu
Kao da otvara vrata nekoj maloj narativnosti, kao da mi nudi mjesto radnje i skicu glavnog lika
Sve su mogućnosti odjednom otvorene i ta se prva praznina puni suncem i vunenim oblacima, a on više voli kišu, tko, taj stranac, naš nesuđeni lik, u potrazi za svojom prvom akcijom – pripaljuje cigaretu i nestaje u dimu jedne male ulice koja se drži glavnog trga
Kada, vrijeme, najteža kategorija poimanja stvarnosti, nju bih podijelio na prihvatljive dnevne odsječke, barem zasada, dok ne vidimo kako će se dalje razvijati radnja
Čemu, zvuči preopasno, jer najvažnije je kako, koje se otima definiciji nadziranog uma i tone već u prvim rečenicama
Razgovori, dijalozi, unutarnji monolozi, njih bi ostavio po strani, da se znoje i pate, da nervozno čekaju Drugoga lik, koji se pojavljuje tobož nenadano
Već imamo jedan mali svijet, koji jedva opstaje u prozi, dok u pjesmi slobodno plovi, može se popeti na vrh zidina, može ležati na travi u parku i čekati podne, a može i otputovati vani i uspjeti odmah (što nije dobro ni za kratku priču)
Kako i ta mi riječ zvuči sada kao zapovijed, gotovo kao ucjena, jer ni on ne može pobjeći od straha, iako zamišljamo ga kao frajera, dendija, zvijezdu kafića: „Tip koji zna sve jer ga nije briga što ništa ne zna“
Već ga imamo u šaci, a nije rekao ni jednu jedinu riječ. Odakle dolazi, je li bodul ili vlaj. Kao mali igrao se autićima i pištoljima na vodu, a s njima ne možeš ništa, kao na primjer s loptom (možeš dati gol i postati junak kvarta, akobogda, jednoga dana i potpisati ugovor)
Završio je faks, završio i postdiplomski, ima trideset godina i traži posao. Ipak je dotepenec i ovo mu je zadnji dan u gradu, sutra se vraća kući
U gradu ostavlja prijatelje i dragu, kupuje kartu, pije posljednju kavu na rivi i gleda tamo prema otvorenom moru. Ta širina ga istovremeno zanosi i obeshrabruje.
Vrijeme mu još ništa ne znači, ostavlja ga nenačetog, nerazmotanog, utopljenog u šalici kave, još uvijek sve mu znači prostor, tako on mjeri svijet – njegov je cijeli svemir. On je gospodar dana, dakle, gospodar noći i vremena i
nema mu spasa

Autor drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

Ova objava ima 1 komentar

  1. točno tako Niškoristi
    samo tri Niškoristidanas , sretni smo moglo je i više Niškoristi

    tko bi preživio to po ovoj vru
    ći
    ni
    Ni
    š
    od koristi

    lp
    Ubišenas metafore, metonimije, performativi,
    i blaga onomatopeja
    vrlog nam nad pisanog…

Odgovori

Subscribe without commenting