[Ukupno:1    Prosječno:3/5]

Nisam ti već dugo rekla da te volim,

pustila sam  potrebu da polako sagori ,

pustila sam  vremenu da ludilo savlada,

pustila sam  razumu da srcem zavlada.

 

Nisam ti već dugo rekla da te volim

i dugo, još duže svim silama se borim

da o(p)stanem normalna za one oko mene,

da uvijek se vratim kad ludilo krene.

 

Na ljubavnom putu  prisilno  sam zastala,

i od mora emocija pustinja je nastala,

pa  sada vlada samo praznina,

istrošena, izlizana, več viđena gorčina.

 

Dok god ubijam tu ljubav silom, na silu

ne mogu se nadati duševnom miru ,

nemirnim morima duša moja brodi

vječno sanjajući o slatkoj slobodi.

 

 

 

Autor freelove

Ova objava ima 3 komentara

  1. Sigurna sam da još pokoji stih čuči u tebi ..i kad bude spreman izači će van.
    Te pustinje i praznine u nama s vremena na vrijeme dođu pa prođu. A mi ko siročići čekamo….čekamo taj makar i najkrači i najmanji trenutak oduševljenja….samo da ponovo osjetimo…bilo šta.
    Lijep pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting