Nikad
Prasnjava dvorana,raj izopacene zelje,
Tihi zraci mjesecine gladne,
padaju na ploce,napukle i jadne,
samo sume sjene,zovu lako,
neki drugi svijet,zatocen u ocaju,
kandzama u meso,rob sopstvenom nemiru,
usamljeno bice u licnom je svemiru,
Tuzan,mozda sam,
iako more bi da guta,
zvjerinji su pogledi,
paucinom ukrasenaa jutra,
mozda pitace u cudu,
mozda pisace po zidu
i nikad,nikad nece znati
Ne nikad neces…
Kakva konačnost, kakav stil :)