[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Moje riječi kucaju na vrata tišine da zanijeme.
Neka utihne sve oko mene.
Jer i ja sam samo skromno čeljade
I ja hrabrosti gubim.
U onome što mi Ti Bože oduvijek dade,
da iskreno, duboko ljubim.

Kada pjesniku riječ zamjeni nijemost,
tada zna da suze skriva u kapima kiše…
Jer ja vidim, ćutim, čitam očima sve jasno.
Tjeram u sebi sanjara da odsanja snove
i ne daje mi nade uzaludne više.
Za riječi moje već postaje kasno,
ovaj pjesnik tišinu sada zove.
Utihnulo je more,
riječi postadoše nijeme.
Tišina klatnom otkucava u meni
Neko novo, tiho, zaustavljeno vrijeme.

Zanijemite riječi u meni……
Samo to vas molim..
samo to još želim!

Autor Lirana

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting