[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Nije to oprostaj, ni zbogom to nije.
Brecaj zvona, nije li to plac, a komu je do smijeha
kroz planine , pod snijegom to mrmori rijeka
pozdrav i zbogom sapuce svom izvoru
uzdah i zagrljaj dariva svom utonu

Svoju necujnu rapsodiju prste pahuljice
u narucju tisine bjelina se vrti
pjev je to labudjev, a komu je do zivljenja
ples je to na rastanku u pocast smrti

Zvono povecerje sa crkve otkucava
nije to uspavanka a komu je do spavanja
iako su usnuli i gradovi i sela
i sume snivaju svoj duboki san
tako se lakse zbogom podnosi
i sumnja da l’ce novi svanuti dan?

Suti i Dunav
u narucju lice svojoj sestri ljubi
Tiho, sve si snila–
Nije to zbogom, ni oprostaj to nije
umorna si , Mila…

Od izvora do usca, ma tko ce to da sprijeci
Budi mirna , Zlato
sad suvisne su rijeci

“Rijeka bez povratka”

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting